Jačamo našu komunikaciju
Razdoblje života djeteta između 7 i 10 godina prethodi puno burnijoj i izazovnijoj etapi razvoja – pubertetu i adolescenciji. Kada to razdoblje stigne, a veze između roditelja i djece postanu turbulentnije, jedan od bitnijih problema s kojim se roditelji susreću je uspostava i održavanje komunikacije. Tada se često nađu u potrazi za brzim i učinkovitim receptom koji bi im omogućio bolje komuniciranje s djetetom. Ali, jedini „čarobni štapić“ kojim se takva komunikacija može osigurati je – na vrijeme početi graditi komunikaciju i pravilno ju i redovito njegovati. Životni period u kojem dijete stječe sposobnost razumjeti tuđe gledište i u kojem čini prve krupnije korake iz obiteljskog gnijezda savršeno su razdoblje za intenzivniji rad na ovom zadatku.
Polazak u školu predstavlja za dijete bitan prag u osobnom razvoju. Prvi se puta na ozbiljniji način susreće s obavezama, institucijama društva koje u ovom slučaju predstavlja škola, dolazi u kontakt s razrednom zajednicom u koju se mora u klopiti, njegov svakodnevni raspored i okruženje u kojem provodi vrijeme se mijenja. Sve su ovo izvori stresa i djetetu će bez sumnje trebati vaša podrška u uspješnoj prilagodbi. A tu mu podršku ponajviše možete pružiti kroz razgovor. Time se ne misli toliko na posebne trenutke razgovora koji bi se nekako izdvajali ozbiljnošću i intenzitetom. Puno je korisnije da razgovor postane redovit i prirodan dio svakodnevnog odnosa roditelja i djeteta i da se teme bitne za dijete malo po malo kroz njega rješavaju na nenametljiv način.
Dvije vještine mogu roditelju pomoći u tome da uspješno komunicira s djetetom. Prva je – slušanje. Razgovarati s djetetom ne znači govoriti djetetu. Razgovor podrazumijeva razmjenu između sudionika – na prvom mjestu pomno međusobno slušanje. Ne samo da bi se međusobno dobro razumjeli i shvatili što svaki sudionik razgovora želi prenijeti. Već i zato da se naš sugovornik, u ovom slučaju dijete, osjeća saslušano. Moć slušanja je velika i ponekad je slušati dijete i dati mu do znanja da smo ga čuli, sasvim dovoljno da mu pružimo podršku. Oprez – čuti i razumjeti nije ista stvar! Slobodno provjerite s djetetom jeste li ga dobro razumjeli kad vam želi nešto reći. Ovo nam može dobro doći u svakom razgovoru.
Druga vještina je – staviti se u djetetove cipele i shvatiti ga ozbiljno, iz njegove perspektive. Djetetovi problemi se nama odraslima mogu činiti malima i nebitnima. Na koncu – mi se susrećemo s toliko složenijim i težim problemima svaki dan! Ali, iz djetetove perspektive, njegovi su problemi jednako zahtjevni, teški ili dramatični kao za nas odrasle naši problemi! Razumjeti ovo znači izbjeći grešku koja nam se lako može dogoditi – da umanjimo djetetove probleme, zbog čega će se oni u razgovoru s nama osjećati neshvaćeno, a to je nešto što neće nimalo pomoći u stvaranju kvalitetne komunikacije.
Igrokaz: obitelj putuje na odmor
Svako zajedničko rješavanje problema i svladavanje prepreka, prigoda je u kojoj se otkrivaju snage obitelji. Sasvim je uredu ako se otkrije i poneka slabost, pogotovo ako nam ta spoznaja pomogne da ju premostimo i nadvladamo. Znati čime kao obitelj raspolažemo korisno je za svakoga člana, a osobito za dijete, kojem je obitelj prva i najvažnija podrška na putu razvoja.
Pribor: Jednostavne lutke za igrokaz mogu se izraditi od čarapa nataknutih na ruku, reciklirane odjeće i slično. U trgovinama su dostupni i vrlo pristupačni kompleti za igrokaz s lutkama koje se mogu nataknuti na prst. Kao pozornica će savršeno poslužiti kakva deka ili plahta, razvučena na primjer između dvije stolice.
Zajedničke pustolovine i izleti dragocjene su prigode za jačanje obiteljske povezanosti. Zbog financijskih i drugih izazova nisu nam doduše uvijek dostupni ali to ne znači da se na kakvu pustolovinu ili putovanje ne može otići u mašti – na primjer u zajednički osmišljenom i slobodno improviziranom igrokazu. Prijedlog je da u igrokazu ne predstavljate svoju, već izmišljenu obitelj. Djeci je puno ugodnije uživjeti se u izmišljene likove i na takav će način lakše i otvorenije izraziti svoje potrebe, zabrinutosti, čežnje ali i osjećaje sigurnosti i povjerenja koje nose u sebi, u odnosu na vaš obiteljski svijet ali i na sebe same. Ovakvo putovanje iz mašte svakako bi trebalo sadržavati izazove, koje će likovi rješavati zajedno – prilike u kojima će roditelji pokazati da se djeca na njih mogu osloniti ali i prigode u kojima djeca mogu pokazati svoje sposobnosti.
Dobro je imati na umu – neke od snaga i sposobnosti koje djeca iskazuju u igrokazu možda odražavaju djetetovu zabrinutost oko slabosti i krhkosti u stvarnom životu. Zato ovakav način provođenja zajedničkog vremena može postati dragocjen izvor informacija za roditelje i prigoda da se djetetu u budućnosti pruži dodatna podrška ondje gdje mu je to najpotrebnije, bez da se izravno razgovara o brigama i slabostima.
Stvorimo društvenu igru
U ovom je razvojnom razdoblju dijete sve više orijentirano na suživot i suradnju s drugima. Postaje sposobno razumjeti da razne osobe imaju različito viđenje stvarnosti, što mu otvara mogućnost uklopiti se u suradničke aktivnosti te sebe mjeriti kroz suradnju i natjecanje s drugima. Ovdje u djetetovu životnu priču ulazi i kontakt s pravilima, koja su nužna da bi uredila naš suživot, počevši od najvažnije dječje aktivnosti – igre. Upravo kroz igru s drugima djetetu se otvaraju nove mogućnosti u kojima može iskusiti dinamiku natjecanja i suradnje, ostvariti iskustvo uspjeha i neuspjeha i uklopiti ta iskustva u jedinstvenu sliku o sebi.
Pribor: jednostavna društvena igra; alternativno – karton, flomasteri, figurice, igraće kockice
Iskustvo igranja društvene igre odlična je aktivnost za roditelje i djecu. U njoj je, u sigurnom okruženju, moguće iskusiti uspjeh i neuspjeh, pobjedu i poraz, dok je u isto vrijeme nužno usuglasiti se s drugima, sljedeći pravila igre. Ondje gdje pravilo nije jasno, postojat će mogućnost nadopuniti ga kroz dogovor ili postupno uvoditi svoja, obiteljska, unaprijed definirana pravila. Ako pri tome roditelji djetetu pomažu regulirati iskustvo neuspjeha, tako da se dijete ne obeshrabri, ali i uspjeha, tako da se sačuva društvenost, suradnja i zajedničko uživanje, korist za dijete bit će još veća.
Oko 9. godine dijete počinje shvaćati da pravila nisu nešto što je oduvijek postojalo, već su rezultat međusobnog dogovora ljudi. Ovo je odlična prilika za osmisliti vlastitu, obiteljsku društvenu igru – od početka do kraja. Polja možete iscrtati na kartonu, uživajući u zajedničkoj kreativnosti, a pravila će biti plod dogovora. Preostaje još samo pridržavati ih se i ne zaboraviti pri tome uživati.
