Obiteljsko nasilje

Obiteljsko nasilje u  brojkama

Podaci istraživanja na europskoj razini sugeriraju da je jedna petina do jedne četvrtine žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo primjenu sile. Brojke za sve oblike nasilja, uključujući i uhođenje, dosežu 45%. Većinu takvih nasilnih djela čine muškarci u svojoj neposrednoj društvenoj okolini, najčešće partneri ili bivši partneri. Također, podaci pokazuju da je obiteljsko nasilje nad djecom vrlo rašireno, kao i da postoji povezanost između obiteljskog nasilja nad ženama i fizičkog zlostavljanja djece, kao i traumu koju svjedočenje nasilju kod kuće uzrokuje djeci.

Službeni podaci o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj pokazuju da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola.

Uz to, podaci na stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku pokazuju visok broj ubojstava žena u Hrvatskoj u razdoblju od 2013. do 2017. godine koji ukupno iznosi 195, od čega je 54% izvršeno od strane intimnih partnera. Također, bilježi se i značajan porast evidentiranih kaznenih djela nasilja u obitelji; od 145 kaznenih djela u 2015. godini te 330 kaznenih djela u 2016. godini do 552 kaznena djela u 2017. godini, od čega je 464 slučajeva nasilja nad ženama. U 4 od 5 slučajeva nasilja u obitelji počinitelji su muškarci, dok su žene žrtve u 2 od 3 slučaja.

Još je jedan od uzročnih čimbenika ovakvih stopa obiteljskog nasilja u Hrvatskoj primjetan trend porasta broja razvoda, a kao poseban problem ističu se visoko konfliktni razvodi odnosno razvodi koje karakterizira visok stupanj neprijateljski nastrojenih interakcija povodom kojih se roditelji često obraćaju sudu i nadležnim institucijama. Prema nekim pokazateljima, gotovo četvrtina razvoda pripada toj kategoriji. Snažno izražen sukob među roditeljima koji ne uspijevaju riješiti nesuglasice često se širi na djecu i ostatak obitelji (Buljan Flander, G. (2014). Visoko konfliktni razvodi: djeca u središtu sukoba). Pri tome dolazi do dugoročnih posljedica za djecu, koje nastaju izloženošću kroničnim roditeljskim sukobima nakon razvoda, neujednačenim roditeljstvom te narušavanjem autoriteta i odnosa djeteta s drugim roditeljem, a osobito prisiljavanjem zauzimanja strane kod djeteta u roditeljskim svađama. Najčešći razlozi sukoba vezani su uz financijske dogovore roditelja, nemogućnost viđanja i druženja s djecom, roditeljsku manipulaciju djecom i nastojanjem otuđivanja djeteta od drugog roditelja. Osobito su štetni za cjelokupan psihosocijalni razvoj djeteta i imaju negativne posljedice na dječju psihosocijalnu prilagodbu nakon rastave.

U kontekstu nasilja nad djecom navodi se i istraživanje provedeno 2011. godine u Hrvatskoj u okviru međunarodnog istraživačkog projekta BECAN (Balcan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect), u kojem su sudjelovala djeca u dobi od 11 do 16 godina te koje je pokazalo da su djeca u obitelji najviše izložena psihičkoj agresiji (59% – 82,5%) i tjelesnom kažnjavanju (56% – 82,5%).

Pravna osnova zaštite žrtava nasilja u obitelji

Ustav Republike Hrvatske u Članku 14. jamči svima jednaka prava i slobode neovisno o spolu, čime se pokazuje visoki stupanj osviještenosti o nužnosti sprječavanja rodno uvjetovane diskriminacije. Nadalje, Člankom 21. svakome se jamči pravo na život, a Člankom 23. propisano je kako nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja. Radi poduzimanja potrebnih mjera u cilju uklanjanja stereotipa o ulogama muškaraca i žena, razvoja svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova te zabrani diskriminacije u svim područjima života, Republika Hrvatska pokrenula je niz aktivnosti koje uključuju razvoj institucionalnih mehanizama, donošenje zakona, nacionalnih dokumenata i drugih propisa u području zaštite žrtava nasilja u obitelji.

S ciljem razvoja institucionalnih mehanizama za borbu protiv nasilja osnovani su Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao samostalno tijelo te povjerenstva/odbori za ravnopravnost spolova u županijama. U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno u uredima državne uprave i u državnim tijelima imenovani su koordinatori i koordinatorice za ravnopravnost spolova. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u skladu s djelokrugom rada, poduzima mjere usmjerene prevenciji nasilja u obitelji i nad ženama te ublažavanju posljedica već počinjenog nasilja, odnosno skrbi za žrtve nasilja u obitelji.

Uvažavajući međunarodne dokumente i konvencije usmjerene osiguravanju ravnopravnosti spolova i zaštiti od nasilja, Republika Hrvatska je u siječnju 2013. godine potpisala, a 13. travnja 2018. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ovim je činom Republika Hrvatska iskazala trajnu namjeru suzbijanja svih oblika diskriminacije žena te svih oblika nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji.

U Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji donesenom 13. srpnja 2017. godine propisuju se prava žrtava nasilja u obitelji, određuju se oblici nasilja u obitelji, prekršajno-pravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji te prekršajne odredbe. Osim toga, ovaj zakon nalaže kako su sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna postupati hitno i posebno obzirno prema žrtvi nasilja u obitelji te vodeći računa o njegovoj djetetovoj dobi, osobnosti te osobnim i obiteljskim prilikama kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta.

Temeljem propisanog djelokruga rada te zadanih mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine nadležna državna tijela u Republici Hrvatskoj obvezna su poduzimati niz aktivnosti koje uključuju pružanje potpore organizacijama civilnog društva koje štite žrtve nasilja, pružanje izravne pomoći žrtvama, razvoj svijesti javnosti o štetnosti nasilničkog ponašanja te senzibilizaciju za potrebe žrtava nasilja, pomoć počinitelju nasilja u promjeni njegova ponašanja i drugo. Iako već postoje primjeri dobre prakse u tijelima nadležnim za postupanje u slučaju nasilja u obitelji, iskustva pokazuju da je, u cilju unaprjeđenja učinkovitosti postupanja u slučajevima nasilja, nužno intenzivirati međuresornu suradnju te razmjenu iskustava i informacija vezanih uz nasilje. Slijedom već ranije zadanih obaveza, donesen je novi Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji, nalaže integrirani pristup koji obuhvaća međuresorno djelovanje svih dionika koji sudjeluju u zaštiti žrtava, uz naglasak na prevenciju i tretman počinitelja nasilja radi modifikacije ponašanja i stereotipnih uvjerenja koja pridonose nasilnom ponašanju. Radi učinkovitijeg postupanja u slučajevima nasilja u obitelji uspostavljen je Nacionalni tim za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te timovi na županijskim razinama. Zadaća je ovih timova međuresornom suradnjom unaprjeđivati sustav zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji čime se daje doprinos prevenciji novih slučajeva nasilja.

Prava žrtava nasilja u obitelji i sankcioniranje počinitelja

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:

1. pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji

2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji

3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde

4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka

5. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje

6. pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora

7. pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost

8. pravo na opunomoćenika u postupku

9. pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka

10. pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka

11. pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola

12. pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt

13. pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu

14. pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva.

Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zatvora i druge prekršajnopravne sankcije propisane zakonom kojim se uređuju prekršaji. Svrha prekršajnopravnih sankcija je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja. Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći sljedeće zaštitne mjere:

1. obvezni psihosocijalni tretman

2. zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji

3. udaljenje iz zajedničkog kućanstva

4. obvezno liječenje od ovisnosti.

Uloga Udruženja Djeca prva u zaštiti žrtava nasilja u obitelji

S ciljem pružanja sveobuhvatne podrške žrtvama nasija u obitelji, ublažavanja posljedica počinjenog nasilja te prevencije i smanjenja svih pojavnih oblika nasilja, Udruženje „Djeca prva“ provodi projekt Točka promjene – obitelj bez nasilja. Projektom se osiguravaju izvaninstitucionalne usluge savjetovanja i psihosocijalne podrške za djecu, mlade, roditelje/skrbnike odnosno obitelji koje su u tretmanu centara za socijalnu skrb zbog izloženosti obiteljskom nasiju i/ili konfliktnim odnosima roditelja. Kroz projekt se unaprjeđuju i kompetencije stručnjaka u radu sa žrtvama nasilja u obitelji i to kroz kontinuiranu superviziju psihosocijalnog rada, savjetovanja/terapijskog rada te iz područja rada s traumom.

Usluge se korisnicima pružaju kroz suradnju institucionalnih i izvaninstitucionalnih pružatelja usluga, što osigurava kvalitetu pruženih usluga te doprinosi učinkovitosti zaštite žrtava nasilja, kao posljedica pravovremene i kontinuirane podrške te usklađenog djelovanja svih dionika u procesu.

Udruga provodi projekt u partnerstvu s Centrom za socijalnu skrb Zagreb – podružnice Dubrava, Maksimir i Sesvete te Centrom za socijalnu skrb Križevci.

Projekt sufinancira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

za Udruženje “Djeca prva” pisala:
Emma  Pauro, volonterka Udruge,
studentica druge godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu