„Nejednaka djetinjstva: Prava na papiru trebala bi biti prava u praksi“

Zadovoljstvo nam je podijeliti izvješće Eurochild-a za 2025. godinu „Nejednaka djetinjstva: Prava na papiru trebala bi biti prava u praksi“, u čijoj izradi je sudjelovala i Mreža udruga za djecu, koja okuplja organizacije posvećene zaštiti i promicanju dječje dobrobiti diljem Republike Hrvatske.

Izvješće predstavlja godišnju, sveobuhvatnu procjenu stanja dječjih prava u Europi, koju provodi civilno društvo. Na temelju dokaza organizacija i stručnjaka koji rade s djecom, izvješće pruža dubinsku analizu dječjih prava, a kako bi se osiguralo da prava na papiru postanu prava u praksi. Glavna područja izvješća su: procjena napretka i preostalih izazova u području dječjih prava, poboljšanje razumijevanja siromaštva i socijalne isključenosti te procjena provedbe i integracije javnih politika koja uključuje višeslojni pregled instrumenata javnih politika i izvješća, u okviru Europskog semestra, za svaku pojedinu zemlju.

Pored cjelokupnog pregleda stanja dječjih prava u Europi i pristupnim zemljama, u izvješću se nalaze pojedinačni pregledi za svaku zemlju.

Izvješće je dostupno na sljedećoj poveznici, a iz izvješća za Hrvatsku ističemo sljedeće:

• U Hrvatskoj ne postoje institucionalne mjere koje su izravno usmjerene na povećanje znanja o Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (UNCRC) među donositeljima odluka. Iako postoji određena edukacija za stručnjake koji rade s djecom, a dio nje uključuje i dječja prava, nedostaje sustavno obrazovanje o dječjim pravima za stručnjake ili javne službenike.
• Sudjelovanje djece iz ranjivih skupina priznato je na zakonodavnoj i institucionalnoj razini, ali je često simbolično i nedostatno, s ograničenim utjecajem na donošenje odluka. Iako postoje pozitivni primjeri, praksa sudjelovanja djece još uvijek nije dovoljno ukorijenjena kako bi se osiguralo smisleno uključivanje. Glavna prepreka je nedostatak stvarnog razumijevanja dječjih prava i predrasude odraslih da djeca nisu sposobna donositi ili doprinositi važnim odlukama.
• Postoje zakoni i protokoli za zaštitu djece, ali postoje izazovi u provedbi te nedovoljno praćenje i evaluacija sustava zaštite djece. Kvaliteta i dostupnost usluga su neujednačene, uz regionalne razlike, osobito u manjim zajednicama.
• Među najčešćim oblicima nasilja nad djecom u Hrvatskoj nalaze se online nasilje, grooming, cyberbullying i vršnjačko nasilje, uz fizičko kažnjavanje koje i dalje postoji u odgojnim praksama.
• Usluge podrške za djecu s teškoćama mentalnog zdravlja uglavnom su dostupne kroz zdravstveni sustav, ali postoje duga lista čekanja za specijaliste zbog dugotrajnog nedostatka kadra. Savjetodavna podrška može se dobiti i kroz sustav socijalne skrbi, u obiteljskim centrima. Podršku mentalnom zdravlju djece pružaju i članovi Mreže udruga za djecu te druge udruge i nevladine organizacije, kroz savjetovališta u kojima su usluge uglavnom besplatne. Potrebno je educirati sve stručnjake koji rade s djecom o ranoj intervenciji kod teškoća mentalnog zdravlja, povećati broj specijalista i pružatelja usluga, osigurati sustavno financiranje organizacija koje pružaju podršku mentalnom zdravlju te povećati kapacitete za bolničko psihijatrijsko liječenje i osigurati jednaku dostupnost usluga u cijeloj zemlji.
• U Hrvatskoj je stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti djece i dalje visoka. U 2024. godini iznosila je 19,3% (Eurostat) što predstavlja porast od 2 postotna boda u odnosu na 2023. godinu. Djeca koja su u Hrvatskoj najviše pogođena siromaštvom i isključenošću su djeca pripadnici romske nacionalne manjine, djeca s razvojnim teškoćama, djeca u ruralnim i izoliranim zajednicama, djeca u alternativnoj skrbi te djeca iz jednoroditeljskih obitelji, djeca roditelja s invaliditetom i djeca sa zdravstvenim oštećenjima i teškim invaliditetom
• Iako su zabilježene pozitivne promjene i ulaganja u području obrazovanja, mnogi izazovi i dalje ostaju, osobito za djecu iz ranjivih skupina. Kvaliteta školskog života i obrazovnih prilika i dalje uvelike ovisi o mjestu stanovanja, obiteljskoj situaciji i podršci škole. Unatoč nacionalnim strategijama za inkluzivno obrazovanje, provedba je spora i neujednačena a uključivanje djece s razvojnim teškoćama u rano obrazovanje i dalje je problematično.
• Glavne prepreke sudjelovanju djece u kvalitetnom ranom obrazovanju i skrbi (ECEC) su: nedostatak kapaciteta i mjesta u vrtićima, s dugim listama čekanja, osobito u većim gradovima, te slabija pokrivenost u ruralnim i udaljenim područjima; financijske prepreke za siromašnije obitelji te nedovoljna prilagodba i podrška za djecu iz ranjivih skupina.
• Unatoč planovima za izgradnju pristupačnog stanovanja za mlade obitelji i Nacionalnoj stambenoj politici, ne postoji sustavno rješenje za obitelji u riziku od siromaštva, jednoroditeljske obitelji, obitelji pripadnike romske nacionalne manjine te obitelji s više djece. Mnoge obitelji troše više od 40% svojih prihoda na stanovanje.

Preporuka koju ističemo je sljedeća:

„Kako bi Hrvatska kao prioritet uistinu stavila ulaganje u djecu potrebno je transformirati odnosno uskladiti djelovanje ključnih sustava koji rade s djecom, odgojno-obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog, uz integraciju javnih politika usmjerenih na djecu te aktivno uključivanje djece i onih koji u praksi rade s njima u proces oblikovanja i provedbe javnih politika.“