Što napraviti ako si promatrač nasilja?

Nasilje u vezama je zlostavljajuće i prijeteće ponašanje čiji je cilj ostvarivanje moći i održavanje kontrole nad drugom osobom u odnosu (Cesar, 2016). Takvo ponašanje može uključivati fizičko, psihičko ili emocionalno, seksualno i elektroničko nasilje.

U krugu nasilja postoji nekoliko uloga – žrtva nasilja, počinitelj nasilja i promatrači koji na različite načine mogu biti uključeni u nasilje.

Jesi li nekada bio/bila u ulozi promatrača nasilja? Ako da, kako si reagirao/la? Što si napravio/la?

Postoje različiti razlozi zbog kojih promatrači odlučuju ne intervenirati. Neki od tih razloga uključuju strah da će biti ozlijeđeni, da će pogoršati situaciju ili i sami postati mete počinitelja, ne znaju što točno napraviti i kome se obratiti u situaciji kada se nasilje događa, stav „netko drugi će“ odnosno smatraju da nije njihova odgovornost da zaustave nasilje, počinitelja smatraju prijateljem, imaju negativan stav prema žrtvama (npr. On/a je gubitnika/ica, zaslužuje nasilje, tražio/la je to, nasilje će ga/ju očvrsnuti i sl.), ne žele biti izdajica itd. (Coloroso, 2004).

Međutim, promatrači su glavni saveznici u borbi protiv nasilja! U nastavku donosimo što ti kao promatrač možeš napraviti u slučaju nasilja (Ajduković i sur., 2011; Bijelić i Cesar, 2014; Cesar i sur., 2006).

Što napraviti ako je tvoj/a prijatelj/ica žrtva nasilja?

Prvi korak u zaustavljanju nasilja je prepoznati različite oblike nasilnog ponašanja i znakove da se tvoj prijatelj/ica nalazi u štetnom partnerskom odnosu. Znakovi mogu biti: vidljive modrice, promjene u fizičkom izgledu i ponašanju, osoba doživljava vrijeđanje pred drugima od strane partnera/ice, osoba doživljava provjeravanje i izrazito ljubomorno ponašanje od strane partnera/ice, osoba opravdava nasilno ponašanje partnera/ice, izražava brigu da ga/ju ne razljuti, izražava strah u njegovoj/njezinoj prisutnosti, osoba odustaje od stvari koje su mu/joj nekad bile važne, izolira se od prijatelja i obitelji itd.).

Osobe često ne žele pričati o tome što se događa zbog straha, srama, krivnje i drugih neugodnih emocija. Može proći dosta vremena prije nego se osoba odluče povjeriti stoga je u tom trenutku važno:

  • biti tu i slušati
  • vjerovati osobi i jasno joj/mu to dati do znanja da on/ona nije zaslužio/la takvo ponašanja i da nije kriv/a
  • ne ignorirati problem i praviti se da se ništa ne događa
  • poštovati njegove/njezine osjećaje i ne govoriti kako bi se trebao/la osjećati (moguće je i dalje voljeti nekoga tko se nasilno ponaša)
  • ukazati na njegova/njezina prava u vezi i mogućnosti
  • ne osuđivati nego dati podršku i ohrabriti da potraži stručnu pomoć
  • dozvoliti mu/joj da sam odlučuje i poštivati njegove/njezine odluke iako se možda ne slažeš s tim (kritiziranje osobe što nije odmah prekinula odnos ili ga pokušava popraviti može odbiti osobu od tebe)

Što napraviti ako je tvoj/a prijatelj/ica počinitelj nasilja?

  • kao i u slučaju da tvoj/a prijatelj/ica doživljava nasilje, za početak važno je prepoznati različite oblike nasilnog ponašanja
  • jasno reci da takvo ponašanje nije u redu i da nećeš promatrati i dopustiti da se nasilno ponašanje nastavi.
  • ako se osoba povjeri vezano uz nasilno ponašanje koje čini, imaj na umu da mu/joj je teško priznati da ima problem stoga je važno biti tu i slušati
  • pomozi mu/joj da preuzme odgovornost za nasilno ponašanje i njegove posljedice (prebacivanje krivnje na osobu, alkohol ili psihoaktivne stvari su izgovori)
  • nasilno ponašanje je naučeno i moguće ga je promijeniti stoga potakni osobu da potraži stručnu pomoć ili mu/joj pomozi u traženju stručne pomoći

 

Ako si primijetio/la da tvoj/a prijatelj/ica doživljava ili čini nasilje, ne šuti, poduzmi nešto! Klikom na link možeš zajedno s prijateljem/icom pronaći mjesto gdje mogu dobiti stručnu pomoć i podršku.

 

Izvori:

Ajduković, D., Ajduković, M., Cesar, S., Kamenov, Ž., Lӧw, A. i Sušac, N. (2011). Prevencija nasilja u mladenačkim vezama. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

Bijelić, N. i Cesar, S. (2014). Nasilne veze su bezveze. Zagreb: CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Cesar, S., Bijelić, N., Kobaš, V. i Hodžić A. (2006). Bolje spriječiti, nego liječiti –prevencija nasilja u adolescentskim vezama. Zagreb: CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Cesar, S. (2016). Nasilne veze su bezveze. Zagreb: CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

Coloroso, B. (2004). Nasilnik, žrtva i promatrač. Zagreb: BIOS.