Siromaštvo – pojam i značenje
Siromaštvo je trajan i globalan problem koji je vidljiv na svjetskoj razini. Siromaštvo znači nedostatak resursa i mogućnosti za dostojan i samostalan život. U javnosti se siromaštvo najčešće percipira kroz statističke pokazatelje i službena određenja o kojima brojke, iako impresivne, ne govore puno; o samoj stvarnosti siromaštva, a još manje pomažu u rješavanju tog iznimno važnog problema. Stoga se u ekonomski razvijenim zemljama svijeta u koje spada i Hrvatska, siromaštvo definira kao višedimenzionalan fenomen i relativno se određuje. To znači da se siromaštvo definira kao ekonomsko stanje, dakle kao nedostatak materijalnih sredstava potrebnih za prihvatljiv standard življenja, ali pojam siromaštva uključuje i situaciju dugotrajne ili stalne uskraćenosti resursa i usluga u društvu, mogućnosti izbora, sigurnost pojedinca, grupa ili zajednica. Poimanje siromaštva uključuje i nezaposlenost, otežano uključivanje u svijet rada, neodgovarajuću zdravstvenu zaštitu, prepreke i nejednakosti sudjelovanja u obrazovnom procesu, kulturnih, sportskim i rekreacijskim aktivnostima. Dakle, siromašnima se smatraju oni koji si ne mogu priuštiti ona dobra i aktivnosti koja su standard za druge ljude u tom društvu. Važno je istaknuti kako su pojmovi siromaštva i socijalne isključenosti međusobno ovisni i povezani. Siromaštvo se uglavnom definira kao oskudica materijalnih ili novčanih sredstava, dok pojam socijalne isključenosti predstavlja šire značenje, više od nedostatka novca ili materijalnih dobara te osim ekonomske, uključuje socijalnu, kulturnu, političku i drugu dimenziju.
Pravo na zaštitu od siromaštva kao temeljno građansko pravo
Obveza borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti opisana je u osnovnim međunarodnim dokumentima poput Milenijske deklaracije (politički dokument UN-a za 21. stoljeće) i Milenijskih ciljeva razvoja Ujedinjenih naroda kao i u Europskoj socijalnoj povelji koja navodi pravo na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti kao jedno od osnovnih građanskih prava. Socijalna prava razumijevaju pravo građana na korištenje civilizacijskih stečevina društva u kojem žive, a kreiraju se i implementiraju putem socijalnih programa i aktivnosti raznih sudionika uz osobne i političke slobode i prava, gospodarska i kulturna prava te pravo na zdrav život, socijalna prava zaštićena su Ustavom i zakonom. Ove se vrijednosti štite i Vladinim dokumentom Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH (2014. – 2020.), europskom platformom protiv siromaštva i socijalne isključenosti i sl. Osim navedenog, Hrvatska ima jaku zakonsku i institucionalnu infrastrukturu.
U području promocije i zaštite dječjih prava:
– Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece,
– Obiteljski zakon,
– Zakon o socijalnoj skrbi,
– primjena Konvencije o zaštiti prava djeteta UN-a.
Aktivnosti Republike Hrvatske u borbi protiv siromaštva vidljive su i kroz rad institucijskih i izvaninstitucijskih oblika skrbi gdje organizacije civilnog društva kao pružatelji socijalnih usluga predstavljaju veliku pomoć i vrijednost za djelatnost socijalne skrbi kroz rad osposobljenih profesionalaca i mreže volontera, kao npr. Udruga Pragma, Djeca prva, Crveni križ, Caritas i sl.
Upravo zahvaljujući radu ovih udruga koje su je osnovale, Hrvatska mreža protiv siromaštva je postala 28. lipnja 2014. članica Europske mreže protiv siromaštva.
Statistički prikaz siromaštva u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se kao i u svakoj državi Europske unije svake godine definira granica siromaštva putem Ankete o dohotku stanovništva. Pokazatelji se temelje na konceptu relativnog siromaštva koji uzima u obzir raspoloživ dohodak kućanstva, broj članova u kućanstvu i distribuciju dohotka unutar populacije. Granica ili prag siromaštva postavljen je na 60% od srednje
vrijednosti (medijana) ekvivalentnog raspoloživog dohotka svih osoba. Prema podacima ove ank
ete, stopa rizika od siromaštva iznosila je 18.3%, odnosno za npr. kućanstvo za dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina 68 292 kn na godinu ili 5 691 kn mjesečno. Iz podataka ankete koja obuhvaća više ključnih pokazatelja siromaštva (stopa rizika od siromaštva, osobe u riziku od siromaštva, osobe u teškoj materijalnoj deprivaciji, stopa rizika od siromaštva prije socijalnih transfera i sl.) proizlazi da svaki četvrti Hrvat živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, od čega:
– osobe u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti – 23.3%
– stopa teške materijalne deprivacije – 7.3%
– kućanstva s vrlo niskim intenzitetom rada – 9.2%
Usporedba osnovne stope rizika od siromaštva i stope rizika od siromaštva prije socijalnih transfera pokazuje da je izuzimanje socijalnih transfera iz dohotka utječe na povećanje postotka osoba koje su u riziku od siromaštva s osnovnih 18.3% na stopu od 24.3%. (roditelji.hr, 2019)
Siromaštvo kod djece
Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu, njima ne možemo odgovoriti sutra, ona traže danas.
Gabriela Mistral
Iskustvo života u siromaštvu djeci je posve drugačije nego odraslim osobama. Djeca su osjetljivija na negativne učinke života u neimaštini, imaju više specifičnih i neposrednih potreba. Pojam siromaštvo djece znači da ona odrastaju bez pristupa različitim vrstama resursa od vitalnog značaja za njihovu dobrobit i za ispunjenje njihovih punih potencijala kao što su ekonomski, socijalni, kulturni, fizički i politički resursi. UNICEF (2005.) je jasno naznačio da djeca koja žive u siromaštvu:
(1) Nisu izložena deprivaciji samo u sadašnjosti, već u njihovom potencijalu i mogućnostima za razvoj ovisi hoće li biti siromašni i u odrasloj dobi, odnosno hoće li doći do međugeneracijskog prijenosa siromaštva.
(2) Ovise o roditeljima / skrbnicima i nisu u poziciji da mogu preuzeti na sebe odgovornost za izbore koji utječu na njihov životni standard ili razinu deprivacije.
(3) Za izlazak iz siromaštva posebno su ovisna o javnoj i državnoj politici koja treba omogućiti pristup društvenim resursima, naročito obrazovanju i zdravstvenoj skrbi.
S obzirom na gore iznijeto, utjecaji siromaštva u djetinjstvu, pogotovo najranijem, mogu biti ne samo štetni po djecu, već i ireverzibilni. Zbog toga je zaštita djece od siromaštva imperativ kako u dobrim, tako i u lošim ekonomskim vremenima. Prevencija siromaštva u ranoj dobi znači učinkovito trošenje javnih sredstava jer se time sprječava prenošenje štetnih posljedica siromaštva u intrageneracijskoj i intergeneracijskoj perspektivi. Uslijed trenutne gospodarske krize, u većini zemalja EU-a stope relativnog siromaštva djece veće su od stope siromaštva ukupnog stanovništva. Ulaganja u rani dječji razvoj donose dugoročne koristi, kako djeci i njihovim obiteljima, tako i društvu u cjelini. Ukupna socijalna ulaganja u djecu i obitelj u Hrvatskoj niža su od prosjeka zemalja EU-a, a također, Hrvatska ulazi u skupinu zemalja sa slabije razvijenim sektorom usluga za djecu, stoga samo razvoj univerzalnih programa ranog odgoja i obrazovanja, koji su kvalitetni i usmjereni na cjelokupni razvoj djetetovih potencijala, može donijeti najviše koristi svoj djeci, osobito onoj iz siromašnih i depriviranih obitelji. Smanjenje siromaštva započinje brigom i ulaganjem u djecu.
Povezanost između dohodovnog siromaštva i materijalne deprivacije djece
Kućanstva siromašne djece imaju ne samo više stope dohodovnog siromaštva od kućanstava nesiromašne djece, već i višu razinu stambene i materijalne deprivacije (deprivacija podrazumijeva nemogućnost kupovine kućanskih i drugih dobara, nemogućnosti sudjelovanja u uobičajenim dječjim aktivnostima ili nedostupnost usluga za djecu). Materijalna deprivacija osobito je prisutna u području svakodnevnih životnih aktivnosti, npr. 41.5% siromašne djece ne može si priuštiti meso, ribu ili vegetarijanski nadomjestak svaki drugi dan, gotovo 95% živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, više od polovine živi u kućanstvima koja kasne s plaćanjem najamnina, režija ili kreditnih rata, a 82.5% dolazi iz kućanstava koja nisu u mogućnosti podmiriti iznenadne financijske izdatke, oko jedne četvrtine njih živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti automobil ili osobno računalo, oko 4% živi u stanu / kući bez WC-a na ispiranje ili perilice rublja, a jedna trećina živi u stanovima / kućama kojima su dotrajali podovi / vrata / prozori ili je prisutna vlaga. ( unicef.hr, 2015.)
Mjere poboljšanja dobrobiti djece pretpostavljaju sinergijsko djelovanje različitih sustava i dionika
Mjere poboljšanja dobrobiti djece odnose se na nekoliko razina i dimenzija djelovanja:
(1) olakšati pristup tržištu rada za roditelje: poticati model dvaju hranitelja kroz razvoj usluga skrbi za predškolsku djecu koje će biti dostupne svim (i nezaposlenim) roditeljima.
(2) razvijati sustav novčanih naknada za djecu i obitelj
(3) povećati visinu dječjih doplataka ili ih barem usklađivati s rastom troškova života
(4) osigurati adekvatne stambene uvjete i lokalnu infrastrukturu: pripremiti nacionalnu strategiju socijalnog stanovanja
(5) razvijati i širiti mrežu usluga predškolskog odgoja i obrazovanja te socijalne i zdravstvene usluge
(6) senzibilizirati stručnu i opću javnost o uzrocima i posljedicama siromaštva u ranom djetinjstvu
(7) dodatnim mjerama utjecati na poboljšanje dobrobiti posebno ranjivih skupina djece (romska djeca, djeca s teškoćama u razvoju, djeca čije obitelji koriste naknade socijalne pomoći)
Socijalna zaštita u Republici Hrvatskoj, socijalni transferi i njihova uloga u strukturi dohotka i redukciji siromaštva djece
Socijalna zaštita obuhvaća sve intervencije javnih ili privatnih tijela radi olakšavanja financijskog opterećenja kućanstva i pojedinaca od definiranog niza rizika i potreba, pod uvjetom da ne postoji istodobna, uzajamna ni individualna protučinidba (intervencija koja od primatelja socijalne zaštite istodobno zauzvrat traži nešto istovjetne vrijednosti). Plaće i dodaci na plaće čine 61% ukupnog dohotka kućanstava nesiromašne djece, a tek 35.5% ukupnog dohotka kućanstava sa siromašnom djecom. Socijalni transferi bez mirovina – doplaci za djecu, pomoć za opremu novorođenčeta, socijalna pomoć, naknade za nezaposlene, porodiljne naknade i sl. – drugi su po važnosti izvor dohotka kućanstava siromašne djece: oni čini jednu četvrtinu njihova ukupna dohotka, a mirovine i drugi socijalni transferi zajedno čine gotovo 41% ukupnog dohotka. (Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj, vlada.gov.hr, 2014.)
Pristup socijalnim naknadama i uslugama
Sustav socijalne skrbi razumijeva socijalne naknade i socijalne usluge, a temelji se na načelu supsidijarnosti, što razumijeva odgovornost pojedinca i obitelji za vlastitu socijalnu sigurnost. Uloga je države da u tome pomaže s ciljem sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja socijalne ugroženosti. Posljedice rasta nezaposlenosti, gubitka radnoga mjesta obaju roditelja dovode do problema dječjeg siromaštva. Djeca koja odrastaju u siromaštvu imaju veći rizik od socijalne isključenosti i probleme sa zdravljem u budućnosti te je potrebno prekidanje kruga prijenosa manjih mogućnosti u ranoj dobi. Potrebna je bolja ciljanost socijalnih programa usmjerenih primarno djeci i njihovim obiteljima. Skrb o djeci, starijim osobama, beskućnicima, žrtvama obiteljskog nasilja, osobama s invaliditetom, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i ovisnicima ostvaraje se putem institucijskih i izvaninstitucijskih oblika skrbi. U svrhu poboljšanja pristupu socijalnim uslugama, potrebno je unaprjeđivati i širiti mrežu socijalnih usluga kako bi se stvorili preduvjeti za provođenje procesa deinstitucionalizacije usluga za sve korisnike socijalnih usluga. Organizacije civilnog društva kao pružatelji socijalnih usluga predstavljaju veliku pomoć i vrijednost za djelatnost socijalne skrbi jer odražavaju kapacitete građanstva i doprinose socijalnom uključivanju i koheziji zajednice. Radi unaprjeđenja razvoja mreže socijalnih usluga u Hrvatskoj, u razdoblju od 2014. do 2020. godine, nastavit će se s procesom unaprjeđenja okvira za programsku i financijsku potporu razvoja socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva, posebno kroz trogodišnji program Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva. Također, poticat će se daljnji razvoj kapaciteta udruga kao pružatelja socijalnih usluga kroz zapošljavanje osposobljenih profesionalaca i angažiranje zainteresiranih volontera, s ciljem pripreme za ravnopravnije sudjelovanje u sustavu socijalne skrbi i ciljano korištenje fondova Europske unije. (Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj, vlada.gov.hr, 2014.)
Borba protiv siromaštva u Republici Hrvatskoj
U programu Vlade RH kao i u drugim nacionalnim dokumentima te ključnim strateškim dokumentima EU-a predviđen je širi strateški pristup rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti. Iz tog razloga pristupilo se izradi temeljnog dokumenta Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. – 2015.). Kao jednom cjelovitom dokumentu u suradnji s relevantnim dionicama kao što su predstavnici lokalne samouprave, predstavnici tijela državne i javne vlasti, predstavnika poslodavaca, sindikata i organizacija civilnog društva i akademske zajednice napisana je jasna strategija od šest poglavlja s određenim prioritetima, socijalnom zaštitom, strateškim okvirom i vrlo jasnim mjerama koje će se poduzeti kako bi se suzbilo siromaštvo u Hrvatskoj. Nalazom državne revizije iz 2020. godine, ocijenjeno je od strane Državnog ureda za reviziju da su mjere aktivnosti poduzete za ublažavanje siromaštva u Hrvatskoj djelomično učinkovite te su potrebna znatna poboljšanja. Program provedbe Strategije za razdoblje od 2014. do 2016., Vlada RH je usvojila devet mjeseci nakon donošenja Strategije koji su se trebali odnositi na 2017, 2018., 2019. i 2020. godinu nisu izrađeni i usvojeni, dok se u 2018. i 2019. i dalje provodio veliki broj mjera i aktivnosti koje su bile predviđene Programom provedbe Strategije za razdoblje od 2014. do 2016; bez donesenog, odnosno usvojenog programa, navodi Državna revizija. Izvještaj Državne revizije o učinkovitosti provedbe Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Zanimljiv je i zbog činjenice da je Vlada drugim paketom mjera pomoći gospodarstvu pogođenom epidemijom koronavirusa dio sredstava predviđenih za realizaciju Strategije preraspodijelila za pomoć gospodarstvu i očuvanju radnih mjesta. Tako je skromnih 13.5 tisuća kuna koje su direktno bili predviđeni za provođenje te Strategije preusmjereni u mjere pomoći gospodarstvu, dok su sredstva Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku predviđena za provedbu nacionalnih strategija te unapređenje stručnog rada u sustavu socijalne skrbi srezana za tristo tisuća kuna (Vlada RH, točka 5.) Članovi operativnog tima za provedbu Strategije, kako su utvrdili revizori, održali su četiri sjednice tijekom 2014. godine. Utvrđeno je da se odustalo od dvije mjere, odnosno od redefiniranja sustava socijalnih naknada, a ni plan korištenja državnih nekretnina za zbrinjavanje socijalno osjetljivih skupina nije izrađivan od 2016. godine. Revizijom preostalih mjera, utvrđeni su nedostaci u provedbi i praćenju, između ostalog, glavni cilj mjere nije usklađen s aktivnostima mjere, ciljna skupina je preširoko određena, pokazatelji učinka nisu jasno definirani, nisu određene ciljane vrijednosti i ne prate se u godišnjim izvješćima, aktivnosti mjera ne provode se u skladu s predviđenim rokovima. Ističe se i kako izvori financiranja i sredstva nisu planirani i nisu praćena utrošena sredstva za financiranje aktivnosti mjere na godišnjoj razini. Sve su to pokazatelji koliko se ozbiljno pristupilo realizaciji Strategije od samog njenog donošenja. (nhs.hr, 2020.)
Zaključak
Iako nema sumnje da se provođenju mjera i donošenju strategija u borbi protiv siromaštva ozbiljno inicijalno pristupilo od strane Vlade i Ministarstva, postoji veliki prostor za unaprjeđenje, naročito po pitanju dječjeg siromaštva. Dječje siromaštvo je svojevrsni indikator stanja u društvu, a svakako i njegova sustava socijalne skrbi. O spomenutom svakako treba voditi računa u budućem razdoblju jer, s ekonomskog gledišta, investicije u djecu su investicije niskoga rizika i visokoga povrata. U suprotnom, manjak investiranja u djecu je, ne samo, opasno, nego i neekonomično za društvo te nadolazeće generacije.
Izvori
– Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH (2014. – 2020.) (radna skupina Vlade RH), 2014.
– Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom kućanstva u RH (Paul Stubss, Marko Ledić, Ivica Rubil i Siniša Zrinščak), 2017.
– Utjecaj siromaštva u ranom djetinjstvu i mjerenje dječje dobrobiti (Zoran Šućur et al.), 2015.
– www.roditelji.hr, 2019.
– www.nhs.hr, 2020.
za Udruženje “Djeca prva” pisala:
Rahela Matić, volonterka Udruge
studentica prve godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
