Moji osjećaji i što s njima?

U svakodnevnom se životu susrećemo s izjavama poput „Sretna sam!”, „Ljut sam!”, „Osjećam se tužno”… Takvim izjavama izražavamo svoje osjećaje ili emocije.

Osjećaji ili emocije označavaju reakcije organizma na neke vanjske ili unutarnje događaje, tj. nastaju kada primijetimo da se u našem organizmu ili okolini događa nešto važno. Odražavaju naš odnos prema ljudima, predmetima, događajima i prema sebi samima.

Temeljni ljudski osjećaji koji se javljaju kod djece najranije dobi su sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje i gađenje. To su jednostavni osjećaji koji su prisutni kod svakog čovjeka. Temeljne osjećaje možemo prepoznati po izrazima lica (smješkanje, mrštenje), po ponašanjima (vikanje, plakanje, grljenje) i po promjenama u tijelu (znojenje, ubrzano kucanje srca). Sve druge vrste osjećaja kombinacije su temeljnih osjećaja.

Osjećaji, razumijevanje i upravljanje osjećajima razvijaju se tijekom cijeloga života. U najranijoj dobi, u početku razvoja, djeca ne znaju upravljati svojim osjećajima te im je potrebna pomoć roditelja. Tijekom prva dva mjeseca života, djeca znaju izražavati neke jednostavne osjećaje, poput ugode ili sreće, izrazima lica (npr. smijeh, smiješak). Složenije osjećaje, kao što su bojažljivost ili sram, počinju izražavati nekoliko mjeseci kasnije. Tek nakon navršene prve godine, uz pomoć roditelja, djeca počinju razlikovati izraze lica te ih povezivati s odgovarajućim osjećajima. Tek pred kraj prve godine života, djeca razumijevanje izraza lica i osjećaja počinju koristiti za upravljanje svojim ponašanjem.

Izražavanje vlastitih osjećaja nije nimalo lako. Ne snalazimo se uvijek dobro s pojedinim osjećajima i u nekim nam situacijama može biti teže opisati kako se osjećamo (npr. možemo pomisliti da smo tužni, a zapravo smo ljuti). Osjećaje svatko doživljava, prepoznaje i izražava na svoj način.

Kako bismo na pravilan način mogli izražavati i upravljati svojim osjećajima, potrebno ih je najprije razumjeti. Kada se nalazite u nekoj situaciji pokušajte slušati što vam govori vaše tijelo. Je li došlo do neke promjene? Npr. ako ugledate neku osobu i srce vam brže zakuca, to može značiti da vam je ta osoba draga. Ako trebate recitirati pjesmicu pred razredom i počinjete se znojiti te ubrzano disati, to vjerojatno znači da osjećate strah ili nelagodu. Također, pokušajte raspoznati svoje misli u određenom trenutku ili kada ste u blizini neke osobe. Ako pomislite npr. „Želim vikati na njega.” velika je vjerojatnost da ste ljuti. Ako vam kroz glavu prolazi slika kako bježite od neke osobe ili iz neke situacije, to može značiti da vas je strah.

Svi osjećaji su „dozvoljeni” i ne mogu se podijeliti na „loše“ i „dobre“, ali mogu biti ugodni ili neugodni.  Oni su nešto čega se ne treba bojati ni sramiti, kakvi god bili. Potiskivanje osjećaja nam može samo naštetiti.

TABLICA OSJEĆAJA

Kako bismo se što bolje nosili s vlastitim osjećajima, potrebno ih je prepoznati i prihvatiti. Kako biste to postigli možete napraviti tablicu u koju ćete zapisivati svoje osjećaje. Zapišite o kojem se osjećaju radi, u kojoj situaciji i kako vi reagirate na to.

Ako se, na primjer, radi o osjećaju dosade ili straha, pokušajte pronaći način na koji to možete riješiti.

Primjer tablice

SAT OSJEĆAJA

Sat osjećaja može vam olakšati da podijelite svoje osjećaje s drugima. Kako biste napravili sat osjećaja potreban vam je karton i bojice ili flomasteri. Izrežite krug iz kartona i podijelite ga u nekoliko dijelova. Bojicom ili flomasterom označite gdje koji dio sata počinje i završava. Svaki dio predstavlja jedan osjećaj i treba ga obojati drugom bojom. Sami odlučite koja boja predstavlja koji osjećaj, npr. crna može značiti da ste tužni, crvena da ste ljuti, žuta da ste sretni itd. U sredinu sata treba učvrstiti brojčanik. Njega možete napraviti tako da u sredinu sata zalijepite pluteni čep, od kartona izrežete strelicu i pribadačom ju učvrstite u čep kako bi se mogla vrtiti.

Na taj način svojim roditeljima ili prijateljima možete pokazati kako se osjećate.

IZVORI

1. https://www.ssc.uniri.hr/files/Emocije_-_to_i_kako_s_nji ma.pdf
2. http://www.plavi-telefon.hr/pdf/EmocionalnaPismenost.pdf
3. https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/kako-djecu-uciti-izrazavanju-osjecaja/
4. Stiefenhofer, M. (2002). 55 savjeta kad se vaše dijete boji. Rijeka: Andromeda.
5. Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A. (2004). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

za Udruženje “Djeca prva” pisala:
Marta Jambrek, volonterka Udruge
studentica prve godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu