Komunicirati možemo na različite načine. Temeljni način komuniciranja za većinu ljudi je govor, što je jedan od razloga zašto je razvoj govora kod djece i praćenje pojave govora iznimno bitno za praćenje napretka novorođenčadi. Međutim, moguće je komunicirati – govoriti i slušati – i uporabom znakovnog jezika i pisma.
Postoje dva osnovna tipa komunikacije:
- Verbalna komunikacija koja uključuje sve riječi koje upućujemo obitelji, prijateljima i svim ljudima s kojima dođemo u kontakt npr. kada kad želite saznati kako napisati neku riječ, što znači određena riječ na engleskom jeziku ili kako doći do određenog matematičkog rješenja, učiteljica će se koristiti verbalnom komunikacijom, odnosno govor kako bi vam dala odgovor na vaša pitanja.
- Drugi način komunikacije je neverbalna komunikacija koja se očituje u govoru tijela, gestama, izrazima lica pa čak i tonu glasa. Kada uputite osmijeh nekome to je znak sreće i izražava isto što i rečenica: „Jako sam sretan što te vidim“. Kada se roditelji naljute na vas jer ih niste u nečemu surađivali ili ih „poslušali“, njihov izraz lica i ton glasa vam otkriva njihovu ljutnju, te često nije potrebno niti da povise glas ili vam se obrate riječima, kako biste shvatili da ste u nečemu pogriješili.
Sada kada znate značenje neverbalne komunikacije, probajte ispitati njezinu snagu i značaj u svakodnevnom životu. Primjerice, kada se probudite umjesto da ukućanima poželite dobro jutro riječima, probajte im se samo srdačno nasmiješiti i promatrajte njihovu reakciju.
Kako čitate ovaj tekst i sve više saznajete, postajete već pravi stručnjaci u tumačenju komunikacije!
Iskoristite svoje znanje i vještine kako bi otkrili potencijalne probleme u komunikaciji onih koji vas okružuju. Problemi se očituju u nedostatku komunikacije, najvećim dijelom verbalne.
Jedan od takvih primjera može biti nesporazum nastao zbog nejasne komunikacije između roditelja, koja je rezultirala time da vas nitko nije na vrijeme pokupio iz škole. Tata mislio da će to mama napraviti, a mama je mislila da je upravo tata taj koji je zadužen za vaš dolazak kući iz škole. Očito je da nisu dovoljno dobro slušali što je onaj drugi govorio, nisu provjeravali jesu li dobro čuli i razumjeli poruku – i dogovor je izostao, a vi ostali čekati pred školom.
Do nesporazuma u komunikaciji može doći i čitajući znakove neverbalne komunikacije. Naime, određene geste, mimika i izrazi lica imaju potpuno drugačije značenje u različitim kulturama. U našoj kulturi pokazivanje palca prema gore znak je odobravanja, dok u Japanu ista gesta predstavlja simbol za novac, a u Francuskoj znak za nulu. Isto tako klimanje glavom nama je znak slaganja i potvrđivanja, dok je u Bugarskoj to znak negiranja. Stoga – oprezno! Dobro proučite ove i slične primjere, jer vjerujemo kako ne želite da se vaša gesta pogrešno protumači, kada dođete u dodir sa pripadnikom neke druge nacionalnosti.
Iako postoje male prepreke koje se očituju upravo u drugačijem tumačenju određenih gesti, neverbalna komunikacija osigurava nam mogućnost izražavanja naših temeljnih osjećaja bez obzira na jezičnu barijeru.
Ovaj tekst i rad na komunikaciji i komunikacijskim vještinama, zaključujemo mudrim riječima grčkog filozofa Epikteta: „ Priroda nam je dala jedan jezik i dva uha tako da bismo mogli slušati dvostruko više nego pričati“.
VJEŽBA
Nakon poučnog teksta vrijeme je da se usmjerimo na uporabu usvojenog znanja u praksi. Cilj vježbe bit će proučavanje komunikacije u svojoj okolini, prevladava li verbalna ili neverbalna komunikacija, postoje li određeni problemi u komunikaciji?
Provedba vježbe: Ako imate brata ili sestru pitajte ih žele li se igrati sa vama, nemojte im reći o kakvoj igri je riječ. U igri može sudjelovati i vaš prijatelj ili prijateljica. Sjednite jedan nasuprot drugog. Gledajte u brata ili sestru, gledajte ih direktno u oči, bez riječi. Promatrajte kako reagira na vaš pogled, gleda li sa strane, je li mu/ joj neugodno, počinje li se smješkati i ispitivati koji je cilj ove igre? U jednom trenutku promijenite izraz lica, napravite uzrujan izraz lica, ali opet neka vaša promjena izraza ne bude praćena nikakvim riječima. Promatrajte reakciju vašeg sugovornika, je li se odmah po promjeni izraza lica i njegov izraz promijenio? Izgledaju li iznenada zabrinuto, iako im niste rekli da postoji neki problem i da vas nešto muči. Ako vam se čini da vaš sugovornik ne postaje nervozan i pomalo uzrujan zbog vašeg odbijanja uporabe riječi, odnosno uporabe verbalne komunikacije, probajte promijeniti još par izraza lica i promatrajte kako su vaše promjene djelovale na vašeg sugovornika. Je li promjena izraza lica izazvala snažnije reakcije nego da ste sugovorniku riječima pokušali objasniti kako se osjećate? Ovom vježbom željeli smo vam pokazati kolika je snaga i značaj neverbalne komunikacije.
Za drugi dio vježbe proširite broj ljudi koji sudjeluje u vašoj „igri“. Probajte okupiti cijelu obitelj na jednom mjestu. Kada ste svi na okupu postavite pitanje: „ Kako ti je prošao današnji dan?“, prilikom postavljanja pitanja nemojte se obraćati nikome izravno tako da vaši sugovornici ne znaju kome ste se obratili. Promatrajte tko će biti prva osoba koja će odgovoriti na vaše pitanje, hoće li to biti više ljudi u jedan glas, hoće li se jedan od njih povući i prepustiti drugom sugovorniku riječ? Promatrajte hoće li prilikom govora jednog od članova vaše obitelji neki od drugih članova upadati u riječ govorniku i pokušati ga prekinuti. Promatrajte postoji li neki od članova koji ne obraća pažnju na ono što govornik govori i pokušajte zaključiti kakav će ishod imati ta nepažnja. U ovoj smo vam vježbi željeli pokazati važnost verbalne komunikacije, koja se očituje u govoru osobe koja odgovara na vaše pitanje i neverbalne komunikacije koja je sadržana u reakciji osobe koja je prekinuta ili kojoj se upalo u riječ.
za Udruženje “Djeca prva” pisala:
Marta Jambrek, volonterka Udruge
studentica prve godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
