Razvojno gledano od pojave prvih riječi u drugoj godini života dijete je ovladalo vrlo djelotvornom tehnikom za zadovoljenje svoje prirodne znatiželje. Ma kako pitanje bilo nezgrapno, smiješno ili neočekivano, ono za dijete uvijek ima smisla i pokrenuto je različitim motivima – od puke znatiželje do nesigurnosti, straha i sumnje. Roditelji su za dijete prvi i najvažniji učitelji, te od prvog dječjeg pitanja izgrađuje se odnos u kojem i roditelj, zajedno s djetetom proširuje svoje granice znanja i preispituje svoje vrijednosti. Roditelji, ma kako se trudili, ne mogu podučavanjem «modelirati» dijete po željenom modelu, ali neupitno utječu na kvalitetu odnosa iz kojeg dijete gradi sliku o sebi i svijeta oko sebe.
Dijete u trenutku dok pita pokušava:
- nešto novo ugraditi u postojeću sliku svijeta činjenica i odnosa.
- razumjeti ili provjeriti neke nove zbunjujuće informacije ili osobna iskustva
- ponekad samo provjeriti da li smo mu na raspolaganju (često u situacijama kada smo vidno zaokupljeni nečim ili nekim drugim) tj. traži odnos a ne informaciju
Roditelj svojim odgovorom, načinom razgovora, svojom otvorenošću pokušava:
- razumjeti motiv djeteta koji stoji iza pitanja, pokazati zainteresiranost i spremnost
- ponuditi djetetu onoliko činjenica koliko dijete u tom trenutku može primiti ili onoliko koliko sam roditelj zna te, tako podržavati djetetovu želju i znatiželju za znanjem
- prenijeti svoje stavove, standarde i moralne vrijednosti
- ostvarti ugodan osjećaj međusobno povjerenja, prihvaćanja i prijateljstva
Da li je to uvijek tako?
Postoje li u Vašoj kući teme o kojima se nerado govori?
Koja su ograničenja prisutna u «nezgodnim» pitanjima, a odnose se na količinu informacija koje dijete ovisno o dobi može prihvatiti, način razgovora, iskrenost, stupanj ugode?
Za dijete ne postoji «teško ili škakljivo» pitanje, u svojoj spontanosti i iskrenosti ono ih vrlo «lako» postavlja, ali jednako tako i brzo uočava po reakcijama da je «teško» za roditelja. To su najčešće pitanja vezano uz seksualnost, smrt, vjerska uvjerenja, rasne različitosti, invalidnost, nasilje, droge, raspad roditeljskog odnosa
Izazivaju li neka pitanja u Vama neugodne osjećaje pa pokušavate zaobići ili izbjeći odgovor primjenjujući neke od navedenih mogućnosti:
- pokušavate preusmjeriti dijete na nešto drugo
- odgovorite «prigodnom pričicom» kako su i vama kao djetetu odgovarali, ili izmislite svoju
- nervozno se izgovarate da nemate vremena
- postajete ljutiti na «glupa pitanja» ili nepristojnost djeteta
Izbjegavanje razgovora o «nezgodnoj» temi nije uvjetovano toliko znanjem i obrazovanjem (premda ne treba zanemariti opća znanja o dječjem razvoju) već o obrascima ponašanja koji su naslijeđeni iz obitelji (roditelji, bake, djedovi) i često ih nismo svjesni, kao i o osobnom iskustvu vezano uz temu. Tako naprimjer:
- Roditelj svoju zbunjenost i nesigurnost ne želi pokazati djetetu jer je i sam imao snažne i nedodirljive roditelje.
- Sramežljivom roditelju s jakim osjećajem za privatnost zbunjujuće je odgovarati na pitanja vezano uz seksualnost.
- Roditelj koji proživljava duboku bol zbog gubitka voljene osobe boji se pokazati djetetu svoju tugu.
- Ogorčenost roditelja u lošim partnerskim odnosima ili u procesu razvoda znatno umanjuje mogućnost pribranog razgovora s djetetom, u vremenu kada je za dijete neophodan, kako bi razumjelo razloge događanja koji su izuzetno uznemirujući.
- Tu je još i strah da ćemo u razgovoru «opteretiti» dijete preteškim mislima ili nedajbože pobuditi interes djeteta za nastrana ili loša ponašanja.
- Neki roditelji imaju sentimentalnu potrebu da djecu što duže štite u bajkovitom svijetu nevinosti djetinjstva.
Nema roditelja koji se nije našao u situaciji da teško pronalazi prave riječi, da se ne osjeti nepripremljenim, bez dovoljno znanja ili iskustva, da ga ne muče sumnje i nedoumice što i kako objasniti djetetu.
Bez obzira na razlog izbjegavanja i kratkoročni efekt smanjenja nelagode odraslih, dugoročno gledano izbjegavanje iskrenog i otvorenog dijaloga vezano uz «nezgodna pitanja» dovode do
- stvaranja ozračja tajnovitosti u kojem i sama djeca uče biti «tajnovita»
- pogrešnih tumačenje kod djece da su kriva za nelagodu roditelja ili da su «glupa»
- zbunjenosti vezano iz važne životne činjenice, nesigurnost, lakovjernost
- izbjegavanja otvorenih pitanja roditeljima, zatvorenosti i neiskrenosti
- udaljavanja od roditelja kad se pojave zaista važna životna pitanja i bolna iskustva
Činjenica je da živimo u vremenu u kojem je protok informacija izuzetno brz i dostupan već vrlo maloj djeci; da su međuljudski odnosi u bližoj, široj i globalnoj razini puni primjera netolerantnosti, agresivnosti, neodgovornosti osobnih i društvenih, bolesti i ovisnosti. Stoga smo više nego ikad pozvani da kao roditelji pomognemo djetetu u snalaženju vezano uz seksualnost, nasilje, predrasude, ovisnosti, gubitke i strahove.
Što možemo učiniti, možemo li se kao roditelji pripremiti za «nezgodna ili teška pitanja»?
Ne postoje recepti i primjeri koje možemo jednostavno slijediti ili oponašati. Roditelji su različitog obrazovanja, osobnog iskustva , obrazaca ponašanja obitelji u kojima su odrasli, kao i što je svako dijete za sebe i u odnosu na svoju dob jedinstveno. Dakle ako smo dovoljno zainteresirani, znatiželjni i hrabri održavati otvoren i iskren pristup djetetu u svim situacijama dobro je promisliti o sljedećem:
- Koliko znate o emocionalnoj i mentalnoj zrelosti svog djeteta, njegovim razvojnim potrebama i mogućnostima razumjevanja?
Na našem tržištu nalazi se popriličan broj vrlo vrijednih knjiga i priručnika koji obrađuju ovu temu. Oni daju vrlo prihvatljive okvire unutar kojih se možete lakše snaći vezano uz primjerenost činjenica i postupaka prema djetetu i adolescentu. Odnose se na teme seksualnosti, agresivnosti, ovisnosti, problematičnih odnosa unutar obitelji, tugovanja i slično
- Koliko ste spremni preispitati svoje opće stavove o odnosu prema djetetu/djeci?
Jeste li dovoljno prisutni i psihički dostupni djetetu? Skloni ste podučavati dijete . Mnogi od nas postanu «opsjednuti» dobrim roditeljstvom da nam promakne pravi motiv ili potreba djeteta, te ih zasipamo informacijama i svojim očekivanjima od njih.
- Koliko ste hrabri priznati vlastita ograničenja i nedjelotvorne obrasce ponašanja koji su prepreka otvorenom i iskrenom dijalogu kojeg želite ostvariti?
Ne postoje savršeni, profesionalni roditelji, svoju ulogu izgrađujemo zajedno s djetetom jer nam jedino ono pruža povratnu informaciju po kojoj nešto mijenjamo u svojim stavovima, razmišljanjima i ponašanjima. Djeca nesvjesno i stoga nepogrešivo svojim pitanjima i ponašanjima sudjeluju u našem preispitivanju. Ukazuju nam na razliku između onoga što mislimo i želimo da jesmo, i onog kako nas dijete stvarno doživljava. Na razliku između onog što bi željeli da dijete je, i onog kako se ono stvarno ponaša i na kraju DA LI JE ONO ŠTO ŽELIMO UJEDNO I ONO ŠTO DOISTA TREBAMO?
I na kraju, nemojte odustati, neka Vas ne zbune ovi silni upitnici – niste pozvani ni prozvani. Ponekad se možete, čitajući ili konzultirajući s prijateljima ili profesionalcima, osjećati još manje sigurnima, sposobnima i upućenima, ali zasigurno nećete se osjećati ni bolje ukoliko se prepustite pasivnosti i izbjegavanju nelagode. Sjetite se koliko je Vaš mališan znatiželjan i spreman usvajati novo a Vi ste mu najvažniji model kako učiti o svijetu oko sebe i o sebi samom, otkrivajte svjetove zajedno i gradite neraskidivu emocionalnu vezu.
