Zanemarivanje i zlostavljanje djeteta, nepovoljni odnosi u obitelji, nedostatak roditeljskih vještina, problemi u ponašanju djece i mladih, siromaštvo, zlouporaba sredstava ovisnosti od strane roditelja neki su od razloga izdvajanja djece i mladih iz primarne obitelji i smještanja u institucije (Ajduković, Sladović Franz i Kregar, 2005). Institucionalna skrb ima svoje pozitivne strane kao što su zadovoljavanje osnovnih fizičkih i psihičkih potreba u skladu s razvojnom dobi djeteta, sprječavanje daljnjeg zlostavljanja i zanemarivanja te sigurna okolina za oporavak djeteta od traumatskih događaja koji su prethodili smještaju u instituciju (Sladović Franz, 2003 prema Sovar, 2015). Međutim, postoje i brojne negativne strane u vidu nepovoljnog utjecaja na fizički, kognitivni, jezični i socijalno-emocionalni razvoj djeteta i mlade osobe (Neslon, Zeanah, Marshall, Smyke i Gutherx, 2007) zbog čega se sve više ide u smjeru deinsitutcionalizacije.
Deinstitucionalizacija nije zatvaranje institucija nego proces koji obuhvaća zbrinjavanje djece i mladih koji su u institucijama i njihovo premještanje u neinstitucionalne uvjete, razvijanje novih usluga u lokalnoj zajednici namijenjenih obiteljima u riziku koje će prevenirati izdvajanje djece i mladih iz obitelji te, ukoliko dođe do izdvajanja, osiguravanje adekvatnog tretmana za djecu i mlade (Rich, 2012; Sovar, 2015) uz redovito ispitivanje odluke i podršku roditeljima kako bi se uklonili uzroci izdvajanja i osigurao povratak djeteta ili mlade osobe u obitelj (Obiteljski zakon, NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23). Prema tome, proces deintitucionalizacije se temelji na tri komponente: prevencija nepotrebnih ulazaka u institucije i ostanak u istima, razvijanje alternativnih oblika skrbi u lokalnoj zajednici te poboljšavanje uvjeta za djecu i mlade koji ipak trebaju neki oblik institucije (Hope i Homes, 2004 prema Sovar, 2015).
Kada govorimo o stanju u Hrvatskoj, do sada se veći naglasak stavljao na poboljšanje uvjeta u dječjim domovima, dok se manje pažnje pridavalo prevenciji nepotrebnih ulazaka u institucije i skraćivanje ostanka u institucijama (Sovar, 2015). Hrvatska ima izrađen Plan deinstitucionalizacije, transformacije i prevencije institucionalizacije za razdoblje od 2018 – 2020. godine (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, 2018), u kojem su navedeni sljedeći ciljevi:
-
jačanje ciljanih, priuštivih i dostupnih usluga podrške roditeljstvu i obiteljima kroz osiguravanje jednakomjerne dostupnosti obiteljskih centara u cijeloj Republici Hrvatskoj te jačanje njihovih kapaciteta
-
jačanje kapaciteta centara za socijalnu skrb za rano prepoznavanje i pravovremeno poduzimanje mjera prema obiteljima i djeci te priznavanja potrebnih socijalnih usluga
-
poboljšanje kvalitete, dostupnosti i usklađenosti socijalnih usluga za roditelje i djecu sa njihovim potrebama u svim županijama kroz osiguravanje pružatelja socijalnih usluga za djecu u svim županijama radi formiranja regionalnih centara/pružatelja usluga koji pružaju najširi spektar izvaninstitucionalnih socijalnih usluga u skladu s utvrđenim prioritetima i potrebama na lokalnoj razini (savjetovanje i pomaganje, rana intervencija, psihosocijalna podrška, pomoć pri uključivanju u programe redovnog odgoja i obrazovanja (integracija), organizirano stanovanje i dr.)
-
poticanje razvoja udomiteljstva kroz jačanje kapaciteta centara za socijalnu skrb za provedbu obveza sukladno Zakonu o udomiteljstvu i jačanje kapaciteta doma socijalne skrbi i centara za pružanje usluga u zajednici za provođenje posebnih obveza sukladno Zakonu o udomiteljstvu
-
odvajanje djelatnosti odgoja i obrazovanja od djelatnosti socijalne skrbi u domovima socijalne skrbi
Kao što je vidljivo iz ciljeva Plana, bitno je razvijati izvaninstitucijske socijalne usluge u lokalnoj zajednici, raditi na prevenciji i identifikaciji obitelji u riziku, te raditi na projektima i programima potpore djeci, mladima i njihovim roditeljima/skrbnicima. Također, bitna je edukacija stručnjaka koji rade s obiteljima u riziku kako bi pružili adekvatnu pomoć i podršku (Sovar, 2015). Jedan od takvih projekata je i projekt „Poštuj sebe, poštuj druge – podrška djeci i mladima u zajednici“ kojim želimo doprinijeti socijalnoj uključenosti djece i mladih s problemima u ponašanju kroz osiguravanje izvaninstitucijskih socijalnih usluga savjetovanja i pomaganja te osnaživanje kapaciteta stručnjaka koji rade s djecom i mladima s problemima u ponašanju, njihovim roditeljima/skrbnicima i ostalim članovima obitelji. Samo kroz pravovremenu stručnu pomoć i podršku sprječava se daljnja progresija teškoća i izdvajanje djece i mladih s problemima u ponašanju iz obiteljskog okruženja i zajednice.
Izvori:
- Ajduković, M., Sladović Franz, B., Kregar, K. (2005). Razlozi izdvajanja i obilježja života u primarnoj obitelji djece u javnoj skrbi. Dijete i društvo 7(2), 328-354.
- Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (2018). Plan deinstitucionalizacije, transformacije i prevencije institucionalizacije za razdoblje od 2018 – 2020. godine.
- Nelson, C., Zeanah, C., Fox, N., Marshall, P., Smyke, A. i Guthery, D. (2007). Cognitive recovery in socially deprived young children. The Bucharest early intervention project. Science, 318(5858), 1937-1940.
- Obiteljski zakon, NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23
- Rich, M. (2012). Zajedničke europske smjernice za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške za život u zajednici. Brussels: Europska stručna skupina za prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške za život u zajednici.
- Sovar, I. (2015). Institucionalizacija i deinstitucionalizacija ustanova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ljetopis socijalnog rada, 22(2), 311-332.
Projekt „Poštuj sebe, poštuj druge – podrška djeci i mladima u zajednici“ (UP.02.2.2.15.0055) sufinanciran je sredstvima Europske Unije iz Europskog socijalnog fonda, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali, kroz Poziv za dostavu projektnih prijedloga „Unaprjeđenje postojećih i širenje usluga izvaninstitucionalne skrbi na području odabranih urbanih aglomeracija/područja Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb“, šifra poziva za dostavu projektnih prijedloga UP.02.2.2.15, objavljenog 31. srpnja 2020. godine.
Za više informacija o EU fondovima posjetite: https://strukturnifondovi.hr/ ; http://www.esf.hr/
