OBITELJSKO NASILJE
Što je obiteljsko nasilje?
Obiteljsko nasilje označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju među članovima obitelji ili u kućanstvu, bez obzira na biološke ili zakonske obiteljske veze. Uključuje uglavnom dvije vrste nasilja: nasilje intimnih partnera između sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih partnera te međugeneracijsko nasilje, koje se obično pojavljuje između roditelja i djece. Definicija je rodno neutralna te uključuje žrtve i počinitelje obaju spolova, međutim obiteljsko nasilje nerazmjerno pogađa žene te se javlja i nakon prekida odnosa, odnosno kada žrtva i počinitelj nemaju nužno zajedničko prebivalište. Uz to, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji definira se putem sljedećih postupaka: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci te zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
Obiteljsko nasilje u brojkama
Podaci istraživanja na europskoj razini sugeriraju da je jedna petina do jedne četvrtine žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo primjenu sile. Brojke za sve oblike nasilja, uključujući i uhođenje, dosežu 45%. Većinu takvih nasilnih djela čine muškarci u svojoj neposrednoj društvenoj okolini, najčešće partneri ili bivši partneri. Također, podaci pokazuju da je obiteljsko nasilje nad djecom vrlo rašireno, kao i da postoji povezanost između obiteljskog nasilja nad ženama i fizičkog zlostavljanja djece, kao i traumu koju svjedočenje nasilju kod kuće uzrokuje djeci.
Službeni podaci o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj pokazuju da su najčešće žrtve nasilja osobe ženskog spola različite životne dobi i obiteljskog statusa, a najčešći počinitelji punoljetne osobe muškog spola.
Uz to, podaci na stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku pokazuju visok broj ubojstava žena u Hrvatskoj u razdoblju od 2013. do 2017. godine koji ukupno iznosi 195, od čega je 54% izvršeno od strane intimnih partnera. Također, bilježi se i značajan porast evidentiranih kaznenih djela nasilja u obitelji; od 145 kaznenih djela u 2015. godini te 330 kaznenih djela u 2016. godini do 552 kaznena djela u 2017. godini, od čega je 464 slučajeva nasilja nad ženama. U 4 od 5 slučajeva nasilja u obitelji počinitelji su muškarci, dok su žene žrtve u 2 od 3 slučaja.
Još je jedan od uzročnih čimbenika ovakvih stopa obiteljskog nasilja u Hrvatskoj primjetan trend porasta broja razvoda, a kao poseban problem ističu se visoko konfliktni razvodi odnosno razvodi koje karakterizira visok stupanj neprijateljski nastrojenih interakcija povodom kojih se roditelji često obraćaju sudu i nadležnim institucijama. Prema nekim pokazateljima, gotovo četvrtina razvoda pripada toj kategoriji. Snažno izražen sukob među roditeljima koji ne uspijevaju riješiti nesuglasice često se širi na djecu i ostatak obitelji (Buljan Flander, G. (2014). Visoko konfliktni razvodi: djeca u središtu sukoba). Pri tome dolazi do dugoročnih posljedica za djecu, koje nastaju izloženošću kroničnim roditeljskim sukobima nakon razvoda, neujednačenim roditeljstvom te narušavanjem autoriteta i odnosa djeteta s drugim roditeljem, a osobito prisiljavanjem zauzimanja strane kod djeteta u roditeljskim svađama. Najčešći razlozi sukoba vezani su uz financijske dogovore roditelja, nemogućnost viđanja i druženja s djecom, roditeljsku manipulaciju djecom i nastojanjem otuđivanja djeteta od drugog roditelja. Osobito su štetni za cjelokupan psihosocijalni razvoj djeteta i imaju negativne posljedice na dječju psihosocijalnu prilagodbu nakon rastave.
U kontekstu nasilja nad djecom navodi se i istraživanje provedeno 2011. godine u Hrvatskoj u okviru međunarodnog istraživačkog projekta BECAN (Balcan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect), u kojem su sudjelovala djeca u dobi od 11 do 16 godina te koje je pokazalo da su djeca u obitelji najviše izložena psihičkoj agresiji (59% – 82,5%) i tjelesnom kažnjavanju (56% – 82,5%).
Pravna osnova zaštite žrtava nasilja u obitelji
Ustav Republike Hrvatske u Članku 14. jamči svima jednaka prava i slobode neovisno o spolu, čime se pokazuje visoki stupanj osviještenosti o nužnosti sprječavanja rodno uvjetovane diskriminacije. Nadalje, Člankom 21. svakome se jamči pravo na život, a Člankom 23. propisano je kako nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja. Radi poduzimanja potrebnih mjera u cilju uklanjanja stereotipa o ulogama muškaraca i žena, razvoja svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova te zabrani diskriminacije u svim područjima života, Republika Hrvatska pokrenula je niz aktivnosti koje uključuju razvoj institucionalnih mehanizama, donošenje zakona, nacionalnih dokumenata i drugih propisa u području zaštite žrtava nasilja u obitelji.
S ciljem razvoja institucionalnih mehanizama za borbu protiv nasilja osnovani su Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao samostalno tijelo te povjerenstva/odbori za ravnopravnost spolova u županijama. U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno u uredima državne uprave i u državnim tijelima imenovani su koordinatori i koordinatorice za ravnopravnost spolova. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u skladu s djelokrugom rada, poduzima mjere usmjerene prevenciji nasilja u obitelji i nad ženama te ublažavanju posljedica već počinjenog nasilja, odnosno skrbi za žrtve nasilja u obitelji.
Uvažavajući međunarodne dokumente i konvencije usmjerene osiguravanju ravnopravnosti spolova i zaštiti od nasilja, Republika Hrvatska je u siječnju 2013. godine potpisala, a 13. travnja 2018. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ovim je činom Republika Hrvatska iskazala trajnu namjeru suzbijanja svih oblika diskriminacije žena te svih oblika nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji.
U Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji donesenom 13. srpnja 2017. godine propisuju se prava žrtava nasilja u obitelji, određuju se oblici nasilja u obitelji, prekršajno-pravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji te prekršajne odredbe. Osim toga, ovaj zakon nalaže kako su sva tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna postupati hitno i posebno obzirno prema žrtvi nasilja u obitelji te vodeći računa o njegovoj djetetovoj dobi, osobnosti te osobnim i obiteljskim prilikama kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta.
Temeljem propisanog djelokruga rada te zadanih mjera Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine nadležna državna tijela u Republici Hrvatskoj obvezna su poduzimati niz aktivnosti koje uključuju pružanje potpore organizacijama civilnog društva koje štite žrtve nasilja, pružanje izravne pomoći žrtvama, razvoj svijesti javnosti o štetnosti nasilničkog ponašanja te senzibilizaciju za potrebe žrtava nasilja, pomoć počinitelju nasilja u promjeni njegova ponašanja i drugo. Iako već postoje primjeri dobre prakse u tijelima nadležnim za postupanje u slučaju nasilja u obitelji, iskustva pokazuju da je, u cilju unaprjeđenja učinkovitosti postupanja u slučajevima nasilja, nužno intenzivirati međuresornu suradnju te razmjenu iskustava i informacija vezanih uz nasilje. Slijedom već ranije zadanih obaveza, donesen je novi Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji koji, nalaže integrirani pristup koji obuhvaća međuresorno djelovanje svih dionika koji sudjeluju u zaštiti žrtava, uz naglasak na prevenciju i tretman počinitelja nasilja radi modifikacije ponašanja i stereotipnih uvjerenja koja pridonose nasilnom ponašanju. Radi učinkovitijeg postupanja u slučajevima nasilja u obitelji uspostavljen je Nacionalni tim za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te timovi na županijskim razinama. Zadaća je ovih timova međuresornom suradnjom unaprjeđivati sustav zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji čime se daje doprinos prevenciji novih slučajeva nasilja.
Prava žrtava nasilja u obitelji i sankcioniranje počinitelja
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:
1. pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji
2. pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji
3. pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde
4. pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka
5. pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje
6. pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora
7. pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost
8. pravo na opunomoćenika u postupku
9. pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka
10. pravo biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo zahtijevati da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka
11. pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola
12. pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt
13. pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu
14. pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva.
Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su zaštitne mjere, novčana kazna, kazna zatvora i druge prekršajnopravne sankcije propisane zakonom kojim se uređuju prekršaji. Svrha prekršajnopravnih sankcija je zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja. Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći sljedeće zaštitne mjere:
1. obvezni psihosocijalni tretman
2. zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji
3. udaljenje iz zajedničkog kućanstva
4. obvezno liječenje od ovisnosti.
Uloga Udruženja Djeca prva u zaštiti žrtava nasilja u obitelji
S ciljem pružanja sveobuhvatne podrške žrtvama nasija u obitelji, ublažavanja posljedica počinjenog nasilja te prevencije i smanjenja svih pojavnih oblika nasilja, Udruženje „Djeca prva“ provodi projekt Točka promjene – obitelj bez nasilja. Projektom se osiguravaju izvaninstitucionalne usluge savjetovanja i psihosocijalne podrške za djecu, mlade, roditelje/skrbnike odnosno obitelji koje su u tretmanu centara za socijalnu skrb zbog izloženosti obiteljskom nasiju i/ili konfliktnim odnosima roditelja. Kroz projekt se unaprjeđuju i kompetencije stručnjaka u radu sa žrtvama nasilja u obitelji i to kroz kontinuiranu superviziju psihosocijalnog rada, savjetovanja/terapijskog rada te iz područja rada s traumom.
Usluge se korisnicima pružaju kroz suradnju institucionalnih i izvaninstitucionalnih pružatelja usluga, što osigurava kvalitetu pruženih usluga te doprinosi učinkovitosti zaštite žrtava nasilja, kao posljedica pravovremene i kontinuirane podrške te usklađenog djelovanja svih dionika u procesu.
Udruga provodi projekt u partnerstvu s Centrom za socijalnu skrb Zagreb – podružnice Dubrava, Maksimir i Sesvete te Centrom za socijalnu skrb Križevci.
Projekt sufinancira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
za Udruženje “Djeca prva” pisala:
Emma Pauro, volonterka Udruge,
studentica druge godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
